Historija guma za žvakanje
Smreka izlučuje smolu sličnu gumi, koja se na istoku SAD-a koristila za žvakanje već na početku 19. vijeka.
Ljudi već vijekovima žvaču prirodne tvari, najčešće zgusnutu smolu različitih vrsta drveća, slatke trave, lišće, zrnje ili vosak.
Stari Grci vijekovima su žvakali gumu mastike. Mastika se nalazi u kori stabla mastike koje raste na Mediteranu, najviše u Grčkoj i Turskoj. Grkinje su žvakale gumu mastike kako bi očistile zube i osvježile dah.
Indijanci u Novoj Engleskoj američke su doseljenike naučili kako ugasiti žeđ žvakanjem smole slične gumi, koja se stvara na deblu smreke, ako joj prerežemo koru. Na početku 19. vijema, na istoku SAD-a počele su se prodavati velike količine gumaste smole što je označilo začeće prve komercijalne gume za žvakanje u SAD-u. Oslađen parafinski vosak je oko 1850. godine postao prihvatljiva alternativa i svojom popularnošću polako zamijenio smrekovu smolu.
Gume za žvakanje s osnovom soka drveta sapodilla donešene su u SAD 1860. godine. Današnja guma za žvakanje potiče iz tog vremena.
Savremene gume za žvakanje razvile su se iz guma za žvakanje s osnovom soka drveta sapodilla koje su se u SAD-u pojavili oko 1860. godine. Sok drveta ili lateks se dobija iz drveta sapodilla koji raste u tropskim kišnim šumama Srednje Amerike, najviše na području otoka Jukatana te u Meksiku, Gvatemali i Belizeu.
Zbog sve veće popularnosti proizvoda za žvakanje, potražnja za sokom drveta sapodilla brzo je porasla. Dobavljači su ubrzo shvatili da zalihe soka ne mogu slijediti rastuću potražnju budući da je stablima potrebno od 4 do 8 godina odmora između dva oduzimanja lateksa. Kada stabla u Srednjoj Americi više nisu mogla pokrivati potražnju za sirovinom, proizvođači su počeli upotrebljavati sintetičku osnovu za žvakaće gume. Alternativna mogućnost bio je i parafin, koji je otkriven 1830. godine, budući da je bez boje, mirisa i okusa i uz to se često može naći u prirodi. Neki nisu bili zadovoljni rješenjem i tražili su bolje materijale. Tako je zubar iz Ohia, William F. Semple, u svom proizvodu od gume koji se upotrebljavao za vježbe čeljusti i simulaciju desni, upotrijebio kaučuk. Za svoj rad je 1869. godine primio prvi patent za izradu guma za žvakanje.
Danas se osnova za gumu za žvakanje izrađuje od sintetičkog lateksa. Postoje osnove s različitim stepenom elastičnosti – elastičnije inačice namijenjene su gumama za žvakanje kojima možemo napuhivati balone. Posljednjih godina razvijaju se, na zadovoljstvo potrošača, osnove za žvakaće gume koje se ne lijepe.