Istorija guma za žvakanje

Spruce TreeSmreka izlučuje smolu sličnu gumi, koja se na istoku SAD-a koristila za žvakanje već na početku 19. veka.

Ljudi već vekovima žvaću prirodne sastojke, najčešće zgusnutu smolu različitih vrsta drveća, slatke trave, lišće, zrnje ili vosak.

Stari Grci vekovima su žvakali gumu mastike. Mastika se nalazi u kori stabla mastike koje raste na Mediteranu, najviše u Grčkoj i Turskoj. Grkinje su žvakale gumu mastike kako bi očistile zube i osvežile dah.

Indijanci u Novoj Engleskoj su naučili američke doseljenike kako da zadovolje žeđ žvakanjem smole slične gumi, koja se stvara na deblu smreke, ako joj prerežu koru. Na početku 19. veka, na istoku SAD-a počele su da se prodaju velike količine gumaste smole što je označilo početak prve komercijalne gume za žvakanje u SAD-u. Oslađen parafinski vosak je oko 1850. godine postao prihvatljiva alternativa i svojom popularnošću polako je zamenio smrekinu smolu.

Sapodilla TreeGume za žvakanje sa osnovom soka drveta sapodilla donešene su u SAD 1860. godine. Današnja guma za žvakanje potiče iz tog vremena.

Savremene gume za žvakanje razvile su se iz guma za žvakanje sa osnovom soka drveta sapodilla koje su se u SAD-u pojavile oko 1860. godine. Sok drveta ili lateks se dobija iz drveta sapodilla koji raste u tropskim kišnim šumama Srednje Amerike, najviše na području ostrva Jukatana, u Meksiku, Gvatemali i Belizeu.

Zbog sve veće popularnosti proizvoda za žvakanje, potražnja za sokom drveta sapodilla brzo je porasla. Dobavljači su ubrzo shvatili da zalihe soka ne mogu da prate rastuću potražnju budući da je stablima potrebno od 4 do 8 godina odmora između dva uzimanja lateksa. Kada stabla u Srednjoj Americi više nisu mogla da pokriju potražnju za sirovinom, proizvođači su počeli da upotrebljavaju sintetičku osnovu za žvakaće gume. Alternativna mogućnost bio je i parafin, koji je otkriven 1830. godine, budući da je bez boje, mirisa i ukusa i uz to se često nalazi u prirodi. Neki nisu bili zadovoljni rešenjem i tražili su bolje materijale. Tako je zubar iz Ohaja, William F. Semple, u svom proizvodu od gume koji se upotrebljavao za vežbe čeljusti i stimulaciju desni, upotrebio kaučuk. Za svoj rad je 1869. godine primio prvi patent za izradu guma za žvakanje.

Danas se osnova za gumu za žvakanje izrađuje od sintetičkoga lateksa. Postoje osnove sa različitim stepenom elastičnosti – elastičnije verzije namenjene su gumama za žvakanje kojima možemo napraviti balone. Poslednjih godina razvijaju se, na zadovoljstvo potrošača, osnove za žvakaće gume koje se ne lepe.